Sabrana djela jedne raspuštenice

petak, 25.08.2006.

MUŠKI-S NJIMA ILI BEZ NJIH

Uf....sad me već lovi panika kad moram pisati o muškom rodu, iliti drugom spolu bez kojeg možemo i ne možemo. Kada kažemo da su muškarci kao WC, ili su uvijek posrani, ili su uvijek zauzeti, mi "žemske" počnemo se grohotom smijati i ismijavati muški rod, i sve nam je to šala, a da pritom nismo niti svijesne da je to realnost tj. današnja stvarnost. Svaka od nas (barem ja) sanja o tome da ima pored sebe muškarca (za neke je to široki pojam), uspješnog, dobrog izgleda, pametnog, snalažljivog, da bude glava obitelji, tako da žena stigne i frizeru, i na nokte, i na masažu i na sve razonode koje nama ženama daju zadovoljstvo. Naravno, u početnoj fazi veze to tako i biva...Izlaziš, tulumariš, vodiš ljubav (nikad dosta...), padaju masaže, poljubci, ruže, pisma i sva ostala sranja koja obilježavaju vezu. Odjednom, budim se u krevetu, u mene puše miris jučerašnjih čevapa s lukom (da mi pozli), hrče, zijeva, otvara oči....Počinjem biti svijesna, ja sam udana žena..Dižem se, kuham kavu, čitam novine, kad odjednom u dnevnu sobu ulazi mužičko, uzima daljinski, navija na kućno kino telku, i remeti moj dosadašnji ritual....Umjesto dobro jutro i puse, padne pitanje: "Ženo kaj buš danas kuhala za ručak?" Pa da te za srce zgrabi..A ja još niti progledala nisam, niti kavu popila, niti novine prelistala, niti na wc stigla, a kamoli da znam kaj bum kuhala? I tako bez riječi do ručka, sjedamo za stol, jedemo. Kad je gotovo, on se diže, sjeda pred tv, ja pokupim suđe, operem, premjestim u manje posude, operem šparet, i pristavim si popodnevnu kavu...Kad odjednom čujem glas: "E ženice, daj danas stavi prat crni veš, trebaju mi za sutra baš one trifrtlj hlačke..." Ode i moja popodnevna kava, i moj ritual. Ko me pita. I tako spusti se mrak, treba večerati, jel? E, on bi baš pohani kruh ili pečena jaja i pomfri...Ajde, nema problema, budemo i to napravili. Večera gotova, posprema se stol (ja), pere se već treći put suđe (tak je bilo dok nisam dobila perilicu suđa), pere se pod u kuhinji, riba se šparet....I tako rintajući prođe dan, dođe mrak, idem u kupaonu istuširat miris kuhinje sa sebe, oprati kosu, pripremiti se za sutrašnji dan na poslu. Pogledam na sat, pola jedanaest, i čujem: "Eh ženice dođi ti meni u krevet...", i pomislim ajde idem, evo me. Strgana od cijelog dana (radeći ne samo ovo što sam napisala, to je između ostalog) razmišljam šta će mi muško? Da mu perem, peglam, kuham, pospremam, udovoljavam, uglavnom glumim sluškinju....a onda odjednom njegova ruka na mom tijelu, svijetlo se gasi, počinje igra....i mrakkkkk....Taj zadnji dio mi je pasao i za to nemam primjedbi, niti bi se bunila. I sad kaj? Da ostaneš stara cura, tu i tam odeš ili si nađeš nekoga za svoje potrebe, pa te niko nebu zajebaval (iako mi se ta ideja baš ne sviđa), ili se udaš i postaneš klasična kućanica, pa kao imaš svog muškarca koji se svako jutro budi s tobom u istom krevetu....Ili zaboraviš na obadvije solucije i odeš u samostan???? Ili si uz sve to nađeš ljubavnika...Nisam pametna, još uvijek neznam jel nam trebaju ti "Muški" ili možemo bez njih...U većini slučajeva možemo bez njih, al onaj mali postotak zbog kojeg nam trebaju.....hmmmm?

- 18:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 22.08.2006.

Kad krene, krene!!!

Žena uz jutarnju kavu čita novine i shvati da je njen loto listić izvukao sedmicu!!!!

Sva sretna odlazi šefu da bi dala otkaz. Kad tamo, šef joj se ispričava - zbog smanjenja posla prekobrojni moraju otić, ali za utjehu, uz ogromnu otpremninu.
Dvostruko sretna, odluči kupiti novi auto. Ulazi u najbliži auto salon, i u tom trenutku počinje vatromet. Prilazi joj prodavač i kaže:" Vi ste naš milijunti posjetilac i dobivate besplatno najnoviji model Mercedesa."
Još uvijek u šoku žena u svom novom automobilu odlazi kući. Natoči čašu šampanjca, priđe prozoru i vidi-stiže muž u svom autu. Tek što je zakoračio na cestu, udari ga kamion i auto nestane u plamenu. Žena podigne čašu, nazdravi i promrmlja:"E kad krene, krene!!!"

- 11:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.08.2006.

O svima vama.....

Nisam baš sigurna jeli ovaj naslov baš za ovu temu o kjoj ću vam pisati, ali.....mogao bi proći. Dakle, hm......odakle da počnem? Čitajući neke komentare i otvarajući stranice raznih blogera čovijek se zaista može iznenaditi i svašta naučiti, ali nešto mi ipak nije jasno??? Koliko god to što vi pišete dirne čovijeka u srce toliko se i pitam: "Pa ljudi dragi šta je svima vama? Kao da živite u mašti i izmišljenom svijetu". Najčešće susrećem stranice gdje se piše o Bogu, vjeri i ljubavi. Iako sam se tek uključila u sve ovo, i "friška" sam, neki od vas će sigurno misliti: "E sad se ona našla pozvana da.....", ali molim da se nitko ne uvrijedi i ne shvati ovo krivo, ne želim nikoga povrijediti niti omalovažavati, ali mi je nepojmljivo da možete zabrijati tako na vjeru, Boga i ostala događanja koja nazivate čudom. Da se razumijemo, ja sam katolik i vjerujem u Boga, tako sam i odgajana, i tako odgajam i svoje dijete. Iako ne idem u crkvu često, jer crkva nekad i sad je široki pojam. Pomolim se navečer prije spavanja, zajedno sa djetetom, i dakako kad je neki veliki blagdan odšetamo u crkvu. I tako se ponekad pitam da li uopće ima Boga, da li postoji pravda, kad život svaki dan nosi sve veće i veće šamare. Toliko nepravde ima (barem kod mene) da kad kažeš:"Pa valjda gore ne može biti", e tada baš postane još gore i još jače boli i boli. I tako u nedogled. I sada čitajući razne teme o Bogu i kako treba slijediti srce i ono što ti srce kaže da tako treba i postupiti (to su jedni od najčešćih savjeta), pitam se što je s onim i gdje je nestalo da ljudi slušaju ono što ti razum i glava tvoja govori. Iz iskustva kad god sam poslušala svoje srce i vodila me ljubav, uvijek sam plakala gorke suze, i nije bilo lako, a kad mi je srce govorilo jedno, a pamet (glava) drugo, i kad bih poslušala ono što je pametnije, a ne ono za što me srce vuče, bilo je bolje. Iako je bilo teško ići protiv svog vlastitog srca, ishod je na kraju bio bolji, jer je prevladala pamet, a ne osjećaji. I zato ljudi dragi, divim se svima vama koji ste puni razumijevanja, koji slušate svoje srce, koji ste uvjereni da će vas Bog spasiti i da ima pravde. Možda jednog dana se i ja oslobodim i počnem slušati svoje srce i vjerovati u to da Bog ima plan za nas sve i da će na kraju pravda pobijediti, iako sumnjam. A tko zna, krhko je znanje...... Nadam se da mi neće nitko zamjeriti na ovom svemu, ali blago vama koji ste tako duhovno ispunjeni i vama kojima je uvijek lako naći razumijevanja za druge......Ja to zasada ne mogu, ne uspijevam....vjerojatno jer me život toliko zgazio i razočarao da se više niti ne trudim. Za neke će ovo možda biti žalosno, ali za mene je to realan i stvaran način razmišljana. Trudim se ostati sa obadvije noge čvrsto na zemlji.

- 12:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv